bullet HOME
bullet UHO
bullet GRLO
bullet NOS
bullet ESTETSKA KIRURGIJA
bullet SLUH I RAVNOTEŽA
bullet VRTOGLAVICA
bullet ISPITIVANJE SLUHA
bullet SLUŠNI APARATI
bullet ŠUM U UHU (TINITUS  
bullet ORL ORDINACIJA

Upala sinusa sinusitis

 

Upala sinusa (sinusitis)

Sinusitis ili upala paranazalnih sinusa upala je sluznice nosa i paranazalnih šupljina. Obično nastaje nakon prehlade uzrokovane virusima, nakon čega nastaje upala sinusa. Virusne upale oštećuju sluznicu i tako stvaraju povoljne uvjete za bakterijsku infekciju. Akutne upale maksilarnih sinusa mogu rijetko nastati i od kronične upale zuba u gornjoj čeljusti. Ako u nosu postoje razni lokalni faktori koji otežavaju prohodnost nosa kao što su devijacija nosne pregrade, polipi ili upala nosne sluznice, predispozicija su za nastanak upale sinusa.Centralno grijanje i rashladni uređaji zbog suhog zraka oštećuju sluznicu nosa i paranazalnih sinusa, što pogoduje razvoju gnojnih upala. Najčešći subjektivni simptom je bol, povišena temperatura, glavobolja i osjećaj slabosti. Bolesnici se često žale na otežano disanje na nos, gnojni iscjedak iz nosa, gubitak njuha, kašalj i promuklost. Klinički se razlikuju akutni i kronični sinusitis, odnosno akutna i kronična upala. Sinusitis je poglavito uzrokovan bakterijama, a najvažnije su Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae koje se šire iz nazofarinksa, u pravilu nakon prethodne virusne infekcije gornjega dijela dišnog sustava. Sinusitis je najčešće blaga, samoizlječiva bolest, ali se pojavljuju i vrlo ozbiljne komplikacije, posebno zbog širenja upalnog procesa na očnu šupljinu, moždane ovojnice i mozak. Kronični sinusitis definiran je trajanjem simptoma dulje od tri mjeseca, a nastaje zbog trajnog oštećenja sluznice pri dugotrajnome ili neprikladno liječenom akutnom sinusitisu. Iako su virusne infekcije gornjega dijela dišnog sustava uobičajeni pokretači upale sinusa, respiratorni se virusi okrivljuju samo za šestinu bolesnika s akutnim sinusitisom. Bakterijski uzročnici nalaze se u aspiratu sinusa u oko 70% bolesnika s kliničkom dijagnozom akutnoga sinusitisa. Zato se sinusitis, u pravilu, smatra sekundarnom infekcijom uzrokovanom bakterijama koje dolaze iz nazofarinksa ili iz upalnih procesa u usnoj šupljini. Osim najčešćih uzročnika sinusitisa, bakterije Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae, u imunokompromitiranih bolesnika upalu sinusa mogu uzrokovati i druge bakterije te gljivice. Sinusitis nastaje kao komplikacija u 0,5 do 1% bolesnika s virusnim infekcijma gornjega dijela respiratornog trakta. Sezonska incidencija akutnog sinusitisa usko je povezana s češćom pojavnošću virusnih respiratornih infekcija u hladnijemu dijelu godine, osobito u vrijeme epidemije gripe. Sinusitis se češće pojavljuje u odraslih nego u djece, posebno ljeti u kupača i ronilaca. Dijagnoza sinusitisa posebno je otežana u ranoj dječjoj dobi jer tipični klinički simptomi gotovo nikad nisu nazočni u male djece. No, učestalost je sinusitisa u djece znatno viša nego što se prije vjerovalo. Olako postav-ljanje dijagnoze sinusitisa dovodi do čestog propisivanja i zlouporabe antibiotika, a prekritičan i restriktivan stav povećava rizik od nastanka kroničnoga sinusitisa. Virusna infekcija gornjega dijela dišnog sustava osnovni je pokretač odnosno prvi korak u razvoju sinusitisa. U načelu, pri svakoj virusnoj infekciji dolazi i do zahvaćenosti sinusnih šupljina. Upalni sekret i otok sluznice dovode do začepljenja izvodnih kanala, odnosno ušća sinusa u nazofarinksu. Sinusitis postaje klinički važan, kao posebna bolest, tek kad se na akutnu virusnu infekciju nastavi sekundarna bakterijska infekcija. Većina sinusitisa nastaje kao bakterijska komplikacija prethodne virusne infekcije gornjega dijela dišnog sustava, a posebna poticajna stanja jesu: alergijski rinitis, polipi u nosu i sinusima, devijacija nosne pregrade, strana tijela i tumori te posljedice ozljeda i kirurških zahvata na sinusima ili u usnoj šupljini. Simptomi akutne upale sinusa slični su simptomima virusnih respiratornih infekcija, odnosno simptomima prehlade s duljim trajanjem. Pri tome su vrlo važni anamnestički podaci o pogoršanju prehlade ili pojava nekih znakova koji upućuju na komplikaciju. Za akutni sinusitis indikativni su slijedeći simptomi i klinički znakovi: pogoršanje prohodnosti nosa i nemogućnost disanja na nos, disanje s otvorenim ustima, gnojan iscjedak iz nosa, respiratorni simptomi koji traju dulje od sedam dana, nazalan glas pri govoru, glavobolja i bolovi u području korjena nosa, jagodica i čela. Katkad se pojavljuje otok lica ili vjeđa s bolnošću i crvenilom. Temperatura nije vodeći simptom, a u oko polovice bolesnika nije povišena. U većine bolesnika s akutnim sinusitisom, spontano ili uz liječenje antibioticima svi simptomi nestaju za dva do tri tjedna. Međutim, katkad zaostaju blagi simptomi, kao što su otežana prohodnost nosa s iscjetkom, promijenjen izgovor, neodređeni bolovi ili pritisak u glavi te umor. Skup ovih simptoma upućuje na subakutni sinusitis, a ukoliko traju dulje od tri mjeseca, zbog oštećenja sluznice, dovode do kroničnoga sinusitisa. Sinusitis može biti vrlo neugodna bolest jer tijekom akutne upale sinusa mogu nastupiti brojne komplikacije. Među njima je i kronični sinusitis; vjeruje se kako nastaje zbog neprikladnoga liječenja akutne upale. Zbog anatomske blizine paranazalnih šupljina i očne šupljine te moždanih ovojnica i mozga, upala se iz sinusa može proširiti i na te prostore te dovesti do vrlo ozbiljnih komplikacija. Prodorom upale iz sinusa u očnu šupljinu nastaje gnojna upala, odnosno apsces orbite ili upala očnoga živca, što je praćeno vrlo jakim bolom, crvenilom i otokom vjeđa i konjunktive. Upala se iz sinusa može proširiti i na kost s nastankom osteomijelitisa. Brojne su i teške komplikacije koje nastaju proširenjem upale iz sinusa na moždane ovojnice i mozak (gnojni meningitis, moždani apsces). Klinička i etiološka dijagnoza (dokaz uzročnika) sinusitisa nisu lake - dapače vrlo su zahtjevne, a traže kritičan pristup i sustavnu evaluaciju svih kliničkih, randgenskih i bakterioloških nalaza. Treba pažljivo uzeti anamnezu o prethodnoj prehladi ili gripi, o trajanju simptoma i težini te infekcije, o mogućoj alergiji i prijašnjim bolestima te izvršiti temeljit klinički pregled nosa, ždrijela, uha, sinusa i usne šupljine. Svaku akutnu respiratornu infekciju gornjega dijela dišnog sustava koja traje dulje od sedam dana treba ozbiljno uzeti u razmatranje. Tek zatim razumno je koristiti druge dijagnostičke postupke (rendgenska slika sinusa, kompjutorizirana tomografija, sinusoskopija, dijagnostička punkcija sinusa radi bakteriološke obrade). Rendgenska slika sinusa potrebna je i korisna, ali nije odlučujuća za dijagnozu sinusitisa. Sinusoskopija podrazumijeva endoskopski pregled maksilarnih i frontalnih sinusa sinusoskopom. Ovim postupkom može se pregledati sluznica sinusa, oblik šupljine, količina i kakvoća sekreta te uzeti materijal za bakteriološku, citološku i histološku obradu i/ili obaviti endoskopski kirurški zahvat. Dijagnostička punkcija sinusa relativno je jednostavan i bezopasan zahvat: vrh igle se uvodi u sinusnu šupljinu radi uzimanja materijala za bakteriološku i citološku obradu ili ispiranje sinusa. Ona je indicirana samo u vrlo kompliciranim slučajevima pri neuspjehu liječenja ili u kroničnom sinusitisu. Valja napomenuti kako bakteriološka obrada obriska nazofarinksa nema dijagnostičku vrijednost. Liječenje sinusitisa je simptomatsko i antibiotsko, a katkad i kirurško (kronični sinusitis, komplikacije). U velikoga broja bolesnika dovoljno je samo simptomatsko liječenje. Primjenjuju se kapi za nos koje smanjuju otok sluznice nosa i ušća sinusa, što osigurava bolju drenažu i ventilaciju sinusa. Postupkom displacementa po Proetzu odstranjuje se sekret iz nosnih hodnika. Pri sigurnim dijagnostičkim kriterijima gnojne upale (gnojni iscjedak iz nosa, vrućica, povećan broj leukocita) i komplikacija te u bolesnika koji ne ozdrave uz primjenu simptomatskih mjera, provodi se liječenje antibioticima. Odgovarajuće liječenje ubrzava ozdravljenje, odnosno skraćuje trajanje bolesti i sprečava nastanak komplikacija. Antibiotici se pri ambulantnom liječenju najčešće primjenjuju peroralno. Liječenje antibiotikom u pravilu traje 10 dana, osim azitromicina (kada traje 3 dana). Antibiotici se katkad primjenjuju i lokalno (kronični sinusitis) putem igle za punkciju sinusa. Pri liječenju nekih komplikacija akutnoga sinusitisa i u liječenju kroničnoga sinusitisa katkad je nužan i endoskopski kirurški zahvat. Najbolja prevencija kroničnoga sinusitisa jest pravilno liječenje akutne upale sinusa.

 

 

                                                                                                                Otorinolaringolog.com ® WebDesign by: iMedicina.net

                                                    Podaci dostupni na našim stranicama informativnog su tipa i ne mogu biti zamjena za liječnički pregled.