Bazocelularni karcinom je najčešći maligni tumor kože koji se očituje sporim rastom, lokalnom agresivnošću i destruktivnošću.

Etiopatogenetski važni su genetički čimbenici, UV zrake, ionizirajuće zračenje, kemijski karcionogeni, imunosupresija.

Klinička slika je raznolika:

Nodularni- papula ili nodul sa rubom u obliku bisernih perli, a na površini se vide teleangiektazije.

Ulcerozni- ulkus je prekriven krustom uz biserasti rub.

Sklerozirajući-radi se o promjenama koje klinički i palpatorno sliče ožiljku ili morfeji, biserni rub se rijetko vidi, neoštro je ograničen od okolne kože.  Izražena je sklonost sirenju u okolno tkivo.  Najčešće je lokaliziran na licu u blizini nosa i čelu.

Superficijalni- radi se o multiplim crvenkastim i neznatno eleviranim promjenama sa eleviranim rubom i teleangiekstazijama.  Najčešće se nalaze na trupu.

Pigmentirani-radi se o smeđe ili crno pigmentiranom nodusu sa bisernim rubom.   fibroepitelima Pinkus-

Metatipični- tumor koji pokazuje histološke karakteristike bazocelularnog i planocelularnog karcinoma.  Najčešće je smješten na licu i leđima.  Terapijski se kod ovoga tumora preporučuje isključivo kirurška terapija.

Metastatski- u rijetki slučajevima opažene su metastaze (bazaliomi u imunosupresivnih bolesnika, veliki ulcerirajući bazaliomi na licu, recidivi metatipičnog bazalioma nakon rentgenske terapije).

Terapija prvog izbora je kirurška ekscizija sa 5mm u zdravo tkivo kojom se postiže izlječenje u 98% slučajeva.  Ostale terapijske metode su: krioterapija, iradijacija mekim zrakama, primjena 5-fluorouracila, intralezijska promjena interferona alfa 2b i fotodinamska terapija.

Kontrole nakon terapije su nakon 2,6, i 12 mjeseci, a kasnije jednom godišnje .  Cilj kontrolnih pregleda nakon terapije je pravovremeno otkrivanje recidiva.

Planocelularni karcinom je maligni tumore keratinocita i nastaje u epidermisu, adneksima kože i u sluznicama koje imaju sposobnost orožavanja kože.  Etiopatogenetski važni su UV zračenje, dugotrajna PUVA terapija, tip kože, kemijski kancerogeni, onkogeni virusi (HPV), imunosupresija, pušenje.

Klinički je riječ o  keratotičkim papulama ili nodulima polifonalnog, ovalnog ili okruglog oblika koji mogu biti ulcerirani.   Rast tumora je egzofitičan ili endofitičan dok se infiltrat otkriva tek palpacijom.  Ukoliko su povećani limfni čvorovi potrebno je pomišljati na metastaze.  Tumori su obično solitarni no mogu biti i multiple.  Smještene su na fotoeksponiranim područjima.

Posebni oblici planocelularnog karcinoma su:

Planocelularnikarcinom donje unsice

Planocelularni karcinom jezika

Planocelularni karcinom penisa

Planocelularni karcinom vulve

Terapija: prvi terapijski izbor je kirurska ekscizija.  Kontrole nakon završetka terapije su svaka 3 mjeseca u prvoj godini,a nakon toga se preporučuju kontrole svakih 6 mjeseci.