Alergijski rinitis (Rhinitis allergica)

U svijetu postoji stalan porast alergijskih bolesti, osobito u visoko razvijenijim zemljama zapada. U tim zemljama gotovo polovica stanovništva pati od alergijskog rinitisa koji je ujedno i najčešća alergijska bolest. Računa se da je porast broja alergijskih bolesti dišnih putova u zemljama zapadne Europe svakih deset godina udvostručen. U tranzicijskim zemljama taj je tred još izraženiji. Očito je da je porast broja alergijskih bolesti vezan za zapadnjački način života. Alergijski rinitis je kronična upala sluznice nosa uzrokovana nekim od alergena. Javlja se u dva osnovna oblika: perenijalni ili trajni i sezonski alergijski rinitis. Kod sezonskog oblika javljaju se  smetnje u određenom dijelu godine, obično u periodu cvjetanja peluda, a najčešći alergeni se peludi trava, stabala i korova. Kod perenijalnog oblika smetnje postoje većim dijelom godine jer je prisutna gotovo stalna izloženost alergenima, a najčešći su alergeni grinje, kućna prašina, dlake životinja, tekstilna vlakna i sl.   

Simptomi koji se javljaju u alergijskom rinitisu su začepljenost nosa, pojačana vodenasta sekrecija iz nosa, kihanje, osjećaj suhoće ili osjećaj sekreta u nosu koji se ne može ispuhati, te povremeno krvarenje iz nosa. Kod sezonskog alergijskog rinitisa vodeća smetnja je kihanje, dok je kod perenijalnog vodeći simptom nosna opstrukcija. Alergijski rinitis spada u atopijske bolesti, koje su karakterizirane povećanim stvaranjem antitijela klase IgE. Ta antitijela se vežu za stanice mastocita, što dovodi do njihove degranulacije i lučenja medijatora upale od kojih je najvažniji histamin. Dolazi do nakupljanja upalnih stanica što dovodi do oštećenja sluznice nosa i nastanka simptoma rinitisa, a također i do hiperreaktivnosti sluznice, što se očituje kao preosjetljivost na različite iritanse (dim, prašina, kemikalije) ili okolinske uvjete npr. hladni i suhi zrak. Glavne teorija nastanka alergijskog rinitisa su tzv. higijenska i ekološka teorija. Prva se tumači promjenom imunog sustava koje nastaju premalim izlaganjem bakterijama i virusima kao posljedica prevencije virusnih infekcija cijepljenjem, te učestale i prekomjerne upotrebe antibiotika u liječenju bakterijskih infekcija.  To bi značilo da nije potrebno preuranjeno i prečesto koristiti antibiotike. Ekološka teorija se tumači izlaganjem okolinskim faktorima koji su potencijalni alergeni, a to su u prvom redu onečišćenja, način uređivanja doma, držanje kućnih ljubimaca, visoki udio konzervansa u hrani i dr. Studije pokazuju znatno veću učestalost alergijskih bolest kod gradskog stanovništva u usporedbi sa seoskim.

Dijagnostički postupci pri sumnji na alergijski rinitis su kožni alergijski testovi na inhalacijske alergene ('prick' test), određivanje razine ukupnog i specifičnog IgE u serumu, te citološki bris sluznice nosa na eozinofile. Kod jedne četvrtine bolesnika koji boluju od alergijskog rinitisa navedeni testovi se negativni, kod njih se radi o lokaliziranoj alergijskoj bolesti. Kod takvih bolesnika se može učiniti nosni provokacijski test aplikacijom alergena na sluznicu nosa ili dokazivanje  IgE antitijela u nosnom ispirku.

Liječenje. Osnovni postupak kod liječenja alergijskog rinitisa je izbjegavanje alergena. Kod blažih oblika rinitisa se koriste nesedirajući antihisaminici u obliku tableta. Kod težih oblika koriste se uz navedeno i nazalni kortikosteroidni sprejevi. Dekongestivne kapi za nos (ephedrin, nafazolin) smiju se koristiti samo kroz nekoliko dana na početku bolesti, jer se često kod njihove dugotrajne primjene razvija ovisnost o takvim preparatima što dovodi do kroničnog oštećenja sluznice. Neki praktični savjeti mogu pomoći u smanjenju izloženosti alergenima kojima smo svakodnevno izloženi. Izbjegavanje alergena znatno nam je olakšano ako znamo na što smo alergični. Tako primjerice kod alergije na životinjsku dlaku, svakako treba izbjegavati držanje kućnih ljubimaca. Ali ako se nismo u stanju odreći svojim ljubimaca, onda pomaže njihovo povremeno pranje. Kod alergije na kućnu prašinu pomaže redovito brisanje prašine vlažnom krpom,  ne metlicom koja diže prašinu u zrak. Također je bitan interijer koji je poželjno minimalistički, bez suvišnih predmeta i sagova koji koji omogućavaju nakupljanje prašine i grinja. Malo je alergičara na pelud u mogućnosti promjeniti mjesto stanovanja u doba cvatnje peluda, stoga se preporuča barem smanjenje izloženosti npr. držanje prozora zatvorenim u periodu cvatnje. Epidemiološki podaci govore u povezanosti alergijskog rinitisa i astme, što podupire teoriju o povezanosti gornjih i donjih dišnih puteva. Njihova učestalost i porast broja oboljelih u svijetu pokazuju pandemijske razmjere alergijskih bolesti dišnog sustava, a time i važnost  njihovog suzbijanja i liječenja.